SINDROM BAJKE: INUNDACIJA S SREĆNOM IKADA POSLIJE

Bajke su prekrasna remek-djela fantazije isprepletena s pojmom ljubavi. Uvijek završavaju svim sukobima razriješenim s poznatima sretno do kraja života. Kao dijete uživao sam u ovim prekrasnim pričama, držeći ih blizu svog srca. Znala sam da će, kad se zaljubim, očito biti sretno do kraja. Ljubav može pobijediti sve, ljubav će pronaći put, ljubav je nada u budućnost ovi prekrasni koncepti natjerali su moje maloljetničko srce da ubrzano kuca razmišljajući o vlastitoj budućnosti. Ovaj oblik idealiziranja odnosa između dvije odrasle osobe naginje vrlo stvarnom konceptu mog osobno nazvanog Sindroma bajke. Objasnit ću ovaj fenomen vlastitom vrstom priče.

Sastanak princa

Kad sam upoznala svog supruga, bio je vrtlog zastrašujuće stvarnosti pomiješan s uzbuđenim iščekivanjem. Upoznali smo se 5. svibnja^thu pothvatu u baru. Moj vrlo dobar prijatelj posjedovao je bar u kojem smo se na kraju i sastali. Kasnije sam na svom vjenčanju zapravo saznao da je ovaj prijatelj bio zaljubljen u mene. Nastavljajući priču, bio sam tamo za šankom sa svojim najboljim prijateljem i još petoricom mojih poznanika. Trebala sam se naći s mužem u drugom baru. Iz nekog sam razloga odlučila otići u prijateljski bar kako bih ga upoznala u sigurnom okruženju. Da ne spominjem da je Corona fest bila na putu od ovog bara. Ostavio sam poruku s jednim prijateljem u baru u kojem sam se trebao naći, a on je naravno nije dobio. Na kraju sam ga napokon uspio dobiti telefonom i objasniti mu gdje sam. Tada sam ga drsko zamolila da mi se nađe tamo gdje sam bila. Ni ne pomišljajući da se možda više neće htjeti sastati nakon što sam se spasio na mjestu gdje sam se prvotno sastao. Osjećala sam se tako loše, ali u nekom je čudu ipak došao.

Početak nečega prekrasnog

U trenutku kad smo se vidjeli, znao sam da je on taj. Bio je to najčudniji osjećaj, poput smjelog osvjetljenja koje mi je prostrujalo venama. Neki ljudi ne osjećaju ovu vrstu trenutne veze, srećom što sam imao sreće. Počeo sam gubiti nadu u pronalaženju svoje ljubavi. Bio sam mlad, da, imao sam 20 godina i već sam prošao kroz svoj dio muškaraca koji su čekali i željeli. Onda je odjednom bio tu, poput magneta privukli smo se. Od početka smo imali vrtložnu romansu. Prvi je rekao da te volim, brzo sam mu uzvratio. Osjećala sam se kao najsretnija djevojka na svijetu. Dana 14. svibnja^thdošao je moj dvadeset prvi rođendan, samo nekoliko tjedana nakon što smo upoznali prijedlog.

Vrijeme prijedloga

Bili smo gore u dvorcu Landstuhl (u to smo vrijeme živjeli u Njemačkoj) moj tadašnji dečko dobio je naredbu da se preseli u Kaliforniju. Želio je da idem s njim. Moj je odgovor bio automatiziraniji od svega, nije bilo stanke prije nego što sam mu odgovorio. Rekla sam mu da se moji roditelji neće složiti s tim da ih ne želim razočarati. Nastavljajući, rekao sam mu da smo jedini način na koji možemo ići zajedno ako smo u braku. Doista mogu reći da nisam ni razmišljala o braku kad mi je ovo izašlo iz usta, to je bila puka činjenica. Sljedeće što znam je da je odgovorio potvrdno da bismo se doista trebali vjenčati. Tada sam bio šokiran što je izblijedjelo kad sam mu rekao da je u pravu. To je bila jedina misao koja je imala smisla u mom životu. Pogledala sam ga u oči pitajući ga je li to ono što je uistinu želio. Odgovor koji je dao natjerao me da mi srce zapeva, rekao mi je da sam ja ta koja to zna i da želi život sa mnom. Nikad mi se nisu slađe riječi govorile. Ah, početak moje bajke! Konačno!

Put niz Alter

Nismo htjeli čekati pa smo planirali vjenčati se na njemačkom sudu 14. lipnja^th-2006. S crkvenim vjenčanjem koje slijedi 1. srpnja^sv-2006. Bilo je praktičnih razloga zašto smo se tako brzo spojili. Najveća je ta da sam gubio osobnu iskaznicu jer sam napunio 21. Otac je u to vrijeme bio časnik u zrakoplovstvu. Bili smo stacionirani u Njemačkoj, a ovisnik je trebao osobnu iskaznicu da bi ostao. U 21. godini osobna iskaznica više ne vrijedi, osim ako niste imali posao koji vam daje posao. Planiranje vjenčanja bilo je tako brzo. Osjećam se kao da sam propustila mnoga iskustva. Ono što mi pada u pamet je kupovina vjenčanica s mamom, zajedno s malim detaljima planiranja vjenčanja. Te stvari mi tada nisu padale na pamet. Zapravo sam se trebao usredotočiti na samo vjenčanje i započinjanje zajedničkog života. Žalim zbog toga do danas. Više sudjelovanja u planiranju vjenčanja bilo je nešto što sam želio, ali u to vrijeme nisam znao. Sada imam toliko ideja za svoje vjenčanje koje su nam odgovarale kao par. Međutim, imao sam prekrasnu malu vjenčanicu svojih roditelja. Jednog dana želim obnoviti naše samoglasnike na vjenčanju iz snova. Bez obzira na to, prve godine našeg braka bile su olupine vlakova. Gdje je na svijetu bila moja bajka? Tko mi ga je ukrao? Zašto se ovo događa? Što sam učinio? Ova i mnoga druga pitanja vrtjela su mi se u glavi.

Što sam učinio?

Sad me nemojte krivo shvatiti, bila sam do kraja zaljubljena u svog novog supruga, i on je isto osjećao. Jednostavno se nismo dobro poznavali. A da ne spominjemo da je život s nekim suprotnog spola zagonetka za sebe. Trebali smo se vjenčati i prevladati sve stvari koje nam se nađu na putu. Tako postižući nedostižno sretno do kraja života. U stvarnosti smo se svađali, borili se za pronalazak bliskosti i tugovanja. Oboje smo se borili s nedavnim gubitkom trudnoće četiri mjeseca u našem braku. Bila sam toliko depresivna kad sam shvatila da su me bajke iznevjerile. Moj se život nije usporedio s Pepeljugom, Snjeguljicom ili Aurorom. Bila sam duboko rastužena. Znao sam da su to priče, ali ne bi li sva ljubav trebala biti takva kakva je u potezima, knjigama i predstavama? Nema princa koji jaše s bijelim konjem da spasi dan. Nema plutanja niz stepenice s balskom haljinom da poželim svom suprugu dobar dan na poslu. Apsolutno nijedna životinja koja ne izlazi iz šume da bi mi bili prijatelji, bez obzira koliko pasa doveo kući da bih ih volio.

Stvarnost, teško pogađa

Kad razbijete dvoje ljudi kako biste im život učinili jednim, postoje razlike koje se mogu riješiti. Nijedna bajka ne govori o ovome. U zemlji fantazija se ne raspravlja i moli s neurednim suprugom. Nikada završena bitka za pronalaženje, stvaranje, razumijevanje intime istina je neizgovorena. Kako se seksati zbog intimnosti, a ne samozadovoljstva kad nije djevica nakon udaje? Zašto život postaje tako naporan i neuredan bez faze sažimanja nakon koje slijedi sretno do kraja života? Jesam li lovio san? Zapravo, da, jurio sam san. Ljubav nije savršena, kao ni brak. Ponekad ljubav nije dovoljna da izdrži životni tornado.

Pronalaženje junaka

Srećom moj je brak jak, ali drugi ne shvaćaju tu stvarnost. Sindrom bajke primio me je rano u vezi. Bila sam tužna i potištena uspoređujući svog supruga s Prinčevima u pričama starim poput vremena. Zašto se nije mjerio? Odgovor je jednostavan, on je čovjek, a ne junak u bajci. Zapravo, on je moj osobni heroj prilagođen našem zajedničkom životu. To je prekrasan koncept, kojem su mi trebale godine da se izvučem iz magle pokušavajući živjeti fantaziju. Teško je prevladati depresiju koja može zahvatiti osobu koja vjeruje u završetak bajke. Pokušavajući ne usporediti fikciju i stvarnost postaje neuredno kad se crte zamagle. To pomaže u fenomenu sindroma bajke. Odrastamo okruženi tim pričama koje mogu preplaviti naš mozak i tako nam zamagljuju misli. Rezultat su osjećaji gubitka kad uđemo u 'savršenu' vezu. Tugujemo za savršenom slikom ljubavi kada nas naš oblik ljubavi ostavlja bez želje. Ljubav koju imam prema suprugu sada me ne ostavlja u nedostatku, ali tada to jest. Nisam mogao shvatiti zašto me prisutnost ujutro nije spustila na koljena u stanju strahopoštovanja i želje.

Unesite nesigurnosti, donoseći zaključak

Nisam li dovoljno lijepa da ispunim njegovu čežnju? Opa, uđi u sumnju u sebe i sakatu tjeskobu! Zar nisam Pepeljuga? Zar nisam toliko lijepa da zaslužujem princa koji trči po cijelom kraljevstvu da me pronađe? Pitanja samoantagoniranja samo su dolazila. Bajke su me iznevjerile, oni nisu stvarni život. Međutim, stvarni me život nije iznevjerio. Izmišljeni koncepti bajkovite trgovine ne mogu se usporediti sa slatkom ljubavlju prema tome da zapravo postanete bliski sa svojim supružnikom. Stvarni život je lijep iako je ponekad bolan. Na kraju sam se naučio osloboditi fantazijskih lanaca. Nije bilo lako putovanje, zapravo bilo je nevjerojatno teško. Čak sam išao na savjetovanje kako bih si pomogao izvući se iz depresije. Ta je činjenica bila jednostavna. Trebala mi je pomoć nakon spoznaje da moj brak nije poput bajke. Naposljetku to što smo mogli priznati činjenicu da smo suprug i ja vodili jedinstveni život stvarajući vlastitu verziju bajke bilo je neophodno za liječenje. Preplavljenost bajkama može dati nadu beznadežnim kad su priče isprepletene sa realnim očekivanjima od života. Nikada nemojte izgubiti slijepo povjerenje ljubavi koje dijete nosi u svojim nevinim srcima. Naučite sanjati veliko, voljeti svim srcem, kovati se, pronaći svoju bajku. Oslobodite se životnih veza s sindromom bajke.