Bol u Velikom tjednu, uskrsna jutarnja radost.

'Gotovo je', poznate riječi koje je izgovorio sam Isus Krist dok je visio na križu umirući svojim ljudskim tijelom. Ovo me doba godine tjera da razmišljam o tim riječima jer se Uskrs brzo približava. Gotovo je, apsolutna konačnost tih riječi ostavlja me u čudu. Grijesi čovječanstva nagomilali su se na leđa Sina Božjega. Nevjerojatno da je mogao preuzeti tako težak teret s kojim bilo koji drugi čovjek u povijesti nikada neće biti dovoljno jak.
Isus se suočio s ocem koji mu je okrenuo leđa jer ga nije mogao gledati tako punog grijeha, što je krajnji oblik odbijanja. Kad sjednem naslonjen, shvatim da čak i oni koji ne vjeruju u Boga mogu puno dobiti od poruke Uskrsa. Čovjeka koji je nekoć bio voljen preziru i podvrgavaju okrutnosti i poniženju dok je polako umirao pred gledateljima. Ni jednom nije izgubio staloženost i samokontrolu, samo je oprostio i izrekao nepravednu kaznu. Slike koje mi bljesnu mojim mislima snažno su povuku moje srce i silno me obuzimaju. Nikad ne bih poželio tu sudbinu nikome, čak ni neprijatelju, ali evo priče o čovjeku kojeg volim biti premlaćivan dok ne povuče posljednji dah.
Nevjernik mora osjećati malo suosjećanja prema ovom čovjeku kojem bih se nadao. U povijesti je dokazano da je Isus hodao zemljom. Jer vjernik Uskrs dolazi ričući poput lava u polju, radost pleni, Uskrsnuo je! Međutim, prije te radosti moramo proći put boli, sam put koji nas vodi do križa. Bez toga nemamo razloga biti tako radosni. Povratak na 'Gotovo je', ne nateraju li se od tih riječi malo?
Kad je nešto konačno možemo odahnuti - taj je seminarski rad gotov, večera kuhana, magisterij završen. Olakšanje nas preplavljuje u ovo doba našega života. Kad je Isus izgovorio te riječi, je li ga preplavilo olakšanje? Njegov je zadatak bio dovršen, uspješno je preuzeo svjetske grijehe na svoja leđa. Pretpostavljam da je njegov uzdah olakšanja bio onaj koji nemam sposobnost razumjeti. Uzeo je grijehe svih koji su živjeli taj dan kao i svih prije i poslije koji će živjeti na ovoj zemlji. Jedan čovjek, Božji vlastiti sin, uzeo je sav taj grijeh plativši cijenu koju svi zaslužujemo platiti. Mi smo ljudi, griješimo svaki dan i zaslužujemo umrijeti, ali on je preuzeo taj teret s nas, učinkovito nas oslobađajući. To je moćno, to je ljubav.
Odražava li moj život neizmjernu ljubav koju mi ​​je Krist toga dana pokazao na križu? To me muči svaki dan, posebno na Uskrs jer se podsjećam na ogromnost križa. Svi mi prolazimo kroz naš svakodnevni život, neki su dani više borba nego drugi, ali mir na kraju postoji, zašto se bilo čega bojati? Bog je s nama hodajući s nama, suočen s nama s nama, nikad nismo sami. Postoje slučajevi u životu koji se ne čine istinitima. Bog može hodati s nama i pored nas držeći se za ruke. Bog nas vodi, čak nas ponekad i nosi. Bog se ne miče, ali mi se mi. Znam u svom životu, dopustite mi da parafraziram staru himnu 'moje je srce sklono čudima.' Trebam Boga da ga uzme i zapečati. Kad nas život sputava, skloni smo odstupiti od Boga, ponekad čak i okrivljujući njega.
Međutim, on to može podnijeti, može čak i naš bijes. Znam da sam prošao kroz svoje vrijeme krajnje ljutnje na Boga. Pitam zašto je uzeo moju djecu prije nego što sam uspio poljubiti njihova mala lica? Zašto imam ovu bolest koja zahvata moje tijelo? Zašto sam seksualno napadnut na fakultetu? Zašto je moj život okružen smrću? Ne mogu računati koliko sam puta vrištala svoju bol Bogu, vrišteći dok se ne umorim. Moja me ljutnja ponekad zaslijepila činjenicom da me Bog nosio iako ona vremena, da nije, ne bih danas bio ovdje. Podigao me i prebacio na drugu stranu tuge kako bih se ponovno mogao potpuno suočiti s njim. Ponekad sam u životu izgubio radost, tko nije? Radost se vraća kad se vratim na križ, u temelj onoga što jesam.
Bog mi je dao sposobnost voljeti druge, dijeliti radost s drugima, pisati o svojoj boli da pomognem drugima kroz nju, blagoslovio me velikom ljubavlju u životu i obitelji koja me okružuje u ljubavi. Da, imao sam neizmjernu bol, ali imao sam i ogromnu radost. Grijeh je ušao u svijet, grijeh uzrokuje bol, Isus je međutim prognao to dopuštajući da uđe radost. Moram priznati svoje grijehe, jer je za njih platio cijenu, gotovo je.
Uskršnji tjedan je za mene emotivan, srce me boli zbog onoga što je Isus prošao. Ne podnosim gledanje bilo kojeg filma koji ga prikazuje, to je kao da gledam kako mi oca polako ubijaju dok ga gledatelji pljuju. Previše je, srce me fizički boli, suze teku. Volim tog čovjeka, učinio je ovo za mene, za tebe, za sve. Je li zaslužio da tako umre? Odgovor je odlučan Ne, on nije bio bez grijeha. To me dovodi do Uskrsnog jutra, uskrsnuo je, pobijedio je smrt, grijeh, odbijanje, otac ga sada može gledati, to je čista radost, doista je bilo gotovo! Nestala je prošlotjedna bol, ujutro je samo radost. 'Bog nije mrtav, on je živ, riče poput LAVA!' (Newsboys, Gods Not Dead, 2012). Prestanite slušati, u svakom zagrljaju možete čuti huk. Ljubav je trijumfalna!