Neplodnost Sramotna riječ 'ja'
Neplodnost je bol koja je toliko manipulativne prirode. Navodi vas da vjerujete da ste nekako manje čovjek ili čak manje žena, kao u mom slučaju. Nikad u životu ne bih pomislio da ću biti lice borbi protiv neplodnosti. To je dio mene koji je uglavnom šutio prema strancima, ali iznutra je poput životinje u kavezu spremne za puštanje. Vruće suze koje teku iz mojih očiju suočavajući se s ovom stravičnom nevoljom sagorijevaju dok mi padaju niz obraze. Ostavlja ožiljke na mom srcu tako guste da se pitam može li se izliječiti.
Gotovo jedanaest godina ovo je moj zatvor. Ne više, gotov sam s glumom žrtve ove pošasti. Posjedujem je, neplodna sam i tu ne mogu ništa učiniti. Kažem to pismeno, jer nema ničega čega se nisam pokušao riješiti. Prošao sam put tableta za indukciju ovulacije više puta nego što se sjećam, IUI-jeva četiri mučna kruga IVF-a i pobačaji koji mijenjaju život. Kad sam bio tamo, učinio to, osjetio sam kako ih sve guši.
Ta me tuga obično prati, vidim je na djetetovom licu pored sebe u trgovini. Vidim to na licu trudnica na televizoru. Vidim to na način na koji mi prijatelji govore kako očekuju, svi su oprezni kao da sam previše krhka da bih čula njihove vijesti. Nisam li dostojan činjenice da mogu biti toliko sretan zbog svojih prijatelja, ali potajno želim da sam to bio ja? Zašto to mora biti tajna? Da, voljela bih da sam to svaki put kad čujem te riječi, trudna sam. Želim to reći, želim živjeti onu stvarnost rađanja žive, zdrave bebe koja diše. Progoni me vrijeme kad sam izgovorio te svete riječi, tijelo me je iznevjerilo, naše djece nema. Plakala sam more suza za djecom koju smo izgubili, suprug i ja sam plakala za njim, plakala za mnom, plakala za njima moje male ljubavi koje nikad nisam uspjela zadržati. Sve što sam ikad želio bilo je poljubiti njihova savršena lica šapćući da te volim kao i ja. Nikada neću dobiti tu priliku, nikada neću vidjeti crte svog supruga u očima našeg blizanca ili svoje crte na licu našeg prvog djeteta. Nedostajat će mi svi ti majčinski trenuci. Ali ono što imam je srce puno ljubavi i suosjećanja za one poput mene koji su u svojim životima doživjeli gubitak. U stanju sam istinski voljeti one oko sebe koji su upleteni u čudo da imaju dijete. Pronašla sam uistinu jedinstvenu vezu sa svojim suprugom koja nas šalje u nove visine u našem braku.
Neplodnost vas mijenja kao osobu. Svijet je nekako drugačiji, s vremena na vrijeme svijet je jadniji. U drugim se vremenima svijet čini složenijim, manje sposobnim ispuniti vaše čežnje. Postoje ljudi koji su uspješni u svojim borbama za plodnost, a postoje i oni koji to nisu. Čini se da su oni koji nisu uspješni izgubljeni u moru beskorisnih riječi. U Božje vrijeme, tako je najbolje, molite više, zabavno je nemati djecu, uštedjet ćete novac, pa oprostite, zar ne možete probati još jedan tretman plodnosti, što je s usvajanjem, riječi su koje izgovaraju oni koji to jednostavno ne čine ne razumijem.
Kad sjednete na frizuru ili izađete na spoj sa suprugom, započinju pitanja, koliko ste dugo u braku? Toliko dugo? Koliko imaš djece? Nitko, o bože, nisi li želio imati djecu? Samo se nastavlja svaki dan iz godine u godinu. Stigme treba slomiti, prestanite pitati kao da je normalno da netko ima tonu djece nakon deset godina braka. Svaki par koji se borio s neplodnošću zna tihu sramotu toga. Ne možete to objasniti, a da se ne osjećate manje ljudskim, manje vrijednim. To je iz stigmi koje smo postavili u naš moderni svijet. Pretpostavka da će IVF čarobno izliječiti neplodnost svih je asinin. Za mene su je nakon četiri apsolutna iscrpljujuća ciklusa vantjelesne oplodnje prekinuli, nisu me mogli više provesti. Moje tijelo nije prihvatilo tretmane za uspješan ishod IVF-a. Jesam zatrudnjela u jednom krugu, ali završilo je tragedijom. Bila sam spremna zaustaviti se nakon četiri runde, putovanje se završilo za supruga i mene. Završili smo s tim zavojitim putem, trebala nam je pauza. Pokušali smo čak i s posvajanjem, nažalost to nije uspjelo, moje zdravlje je to u mnogim slučajevima spriječilo. Zatim slom srca kad nas je majka zamolila da posvojimo njezino dijete koje je nosila samo da bi završilo prevarom novca za kupnju droge. Iscrpili smo svoje konačne i emocionalne resurse, bili smo gotovi.
Donošenje odluke koju treba donijeti teško je, čak i krajnje zastrašujuće. Nosim ožiljke svoje bitke s neplodnošću. Međutim, ti su ožiljci komadići mene koje zapravo ne želim mijenjati. Sićušni kratki životi moje djece utjecali su na mene koji će mi potrajati cijeli život. Moj brak s njihovim ocem snažan je vezom koja se ne može prekinuti. Imamo pozitivna sjećanja na trudnoću, čak i na liječenje plodnosti. Ova pozitivnost dolazi iz radosti zbog koje smo zaljubljeni jedno u drugo.
Nadam se da ću biti uho slušati one s istim borbama. Želim biti zagovornik osoba s neplodnošću. Nitko nije sam na ovom putovanju, ako vaše putovanje završi bez djece na ovoj zemlji, bit će u redu. Vaš život i dalje može biti pun radosti. Neka nikada ne zaboravite trenutke ljubavi na svom putu. Ne budite ogorčeni, živite svoj život snagom! Doživite uzbuđenje što ste jedinstveni. Shvatite da vaša sudbina nije sudbina drugih, to je vaša vlastita priča pa je napišite sa strašću.
Ja sam majka, žena sam, žena sam, vrijedna sam ljubavi, ja sam Amanda.
PS: O svojim osobnim putovanjima s neplodnošću napisat ću više u narednim blogovima. Pratite nas. 
