Brak: Samo djevojke su pripremljene.

Imam 6 sestara, tako da znam i vidio sam (uglavnom) samo djevojke pripremljene za brak. To je vidljivo kad pronađu supruga iz snova i kako odlaze na pripreme za vjenčanje, posebno haljine, a zatim se raduju onim savršenim slikama koje će gledati godinama kasnije.

Imaju planove koliko bi djece voljeli imati, da je to djevojčica, slikali su joj razne frizure, lijepe cipele i haljine, a ako je to bio dječak, mole se da je jednako sladak kao i muž, visok i naočit.

Oni se preuzimaju na ovo životno opredjeljenje samo kako bi otkrili da nije sve čemu su se nadali. Tako žive dva odvojena života Jedan koji se mora čuvati u obitelji i drugi koji autsajderi moraju vidjeti i voljeti. Možda govorim samo iz svog gledište zemlje, kao što mnoge djevojke u dobi od 25 i više godina razmišljaju o braku. Na taj način čineći da društvo ograničava djevojke na brak same, a ne smatra se bitnim za razvoj ili da ima išta što može pridonijeti njenom neposrednom društvu i šire - ali to je druga tema za neki drugi dan.

Kao dječak koji je odrastao sa mojim sestrama, učio sam toliko toga o djevojčicama i načinu postupanja sa ženom, ali što je najvažnije kako živjeti sa ženom - razumijevanju njezina govora tijela i pažljivom reagiranju.

Iz iskustva, naše društvo (roditelji) trenira dječaka drugačije od djevojčica, jer se djevojke općenito uče kako pomesti kuću, kuhati, urediti okolicu, ići u kupovinu, prati rublje, a dječaci povremeno pomažu u stvarima kada pozvan. Srećom, bio sam i još uvijek sam imao privilegiju imati roditelje koji su jednako dijelili odgovornosti - jer znam kuhati, čistiti, prati rublje, čuvati djecu među mnogim stvarima na koje bi se većina muškaraca mrzila kao ženske dužnosti.

Upravo tako, svako bi dijete trebalo ići u školu i steći najbolje obrazovanje, svako dijete bilo muško ili žensko treba biti spremno za brak. Koliko se budućih razvoda može spasiti. Većina muškaraca odlazi u brak tako zbunjeno i željeli da nisu, jer osjećaju da nisu spremni ili je previše posla.

U braku, namijenjenom dvjema stranama, jednoj osobi ostaje da obavlja kućne poslove, brine se o djeci, zadovoljava njihove potrebe kao i muževe. Ako je radila prije braka, očekuje se da napusti posao i ostane kod kuće. Uloga muškarca u takvoj vezi nije donositi financijsku potporu samo obitelji, ako dobivanjem životnog partnera i jednog supružnika osjeća potrebu da jedini donosi odluke za obitelj onda postoji vrlo velik problem.

Djevojke se uče tolerirati svog muža bez obzira na sve, čak i kad ga pretuku upijaju kao dio braka, jednostavno zato što im je rečeno da je dužnost svake žene održavati svoj dom u redu.

Čak mora imati posla s muškarcem koji se ponaša poput djeteta - odlažući njegovu odjeću od dnevne sobe do spavaće sobe, sve u ime održavanja svog doma. Ona nema glasa, a ipak je ostala zbog svoje djece i da bi zadržala svoj dom. I nakon godina takve emocionalne, fizičke i psihološke deformacije, društvo to vidi i naziva ga 'kulturom i tradicijom' naših ljudi.

Slavim svaku djevojku kojoj su rekli takvu zabludu i slijedila je, vi ste pravi razlog zašto se moja generacija ne osvrće na instituciju braka.

Ako se svakog dječaka nauči upola s onim što se uči djevojčici, odrast će obožavati svaku ženu koju vidi, ne kao objekt seksualnog užitka, već kao izvanredno stvorenje s izvanrednim kvalitetama koje nikakav novac ne može kupiti. Jednako je važno da dječaci budu emocionalno spremni eliminirati sve vrste zlostavljanja žena, jer nisu vrećice niti su slabi.