Tko sam opet? Najduže putovanje na svijetu - najkraća prijeđena udaljenost
Savjetovanje mi je bilo apsolutno otkriće. Pomoglo mi je vidjeti kako sam proveo veći dio svog odraslog života odmičući se od mlade osobe koja sam nekoć bio i postajući ‘Ja’ koje se od mene očekivalo. Očekivanja od obitelji i prijatelja te utjecaji drugih ljudi, ljudi kojima je u srcu bilo manje od mojih najboljih interesa - samo njihovih vlastitih. Savjetovanje me odvelo na putovanje. To je najduže putovanje na kojem sam ikad bio (vremenski) i najkraće putovanje (u daljini). Volim putovati, vidjeti svijet, proširiti svoje vidike. Nisam ni slutio da će se moji horizonti najviše proširiti putovanjem od samo nekoliko kratkih centimetara - iz vlastite glave u moje vlastito srce. Savjetovanje mi je bilo ključno što mi je to omogućilo. O ovom iskustvu u bajkovitom obliku napisao sam u prethodnom postu - ‘Put do mudrog savjeta’ .
Nisam primijetio da sam se, trudeći se da budem osoba za koju sam osjećao da se od mene očekuje, s vremenom i puno pojačanja, odvojio od osobe za koju sam uistinu rođen. Trebalo mi je 30 godina da ponovno otkrijem 'Malu verziju mene' i ono što ona ima za reći. Ima snažan i samopouzdan glas. Upravo sam je prestao čuti. Da budemo pošteni, ‘Veća verzija mene’ puno je naučila. Ovo nije bilo izgubljeno vrijeme. A sada je, zahvaljujući blagoslovu upućivanja na savjetovanje, omogućio dugo očekivano ponovno uvođenje između njih dvoje. S manjom snagom i većim iskustvom, mislim da će iznositi snažnu silu.
Da bih postigao ovo ponovno povezivanje, savjetovanje mi je dalo dopuštenje koje mi je trebalo da se na neko vrijeme izvučem iz glasova drugih. Bila je presudna potreba da bih bolje čuo ono što zaista moram reći, ono što mi je srce cijelo vrijeme pokušavalo reći, tu vrlo kratku udaljenost od moje svemoguće glave.
Za mene je pisanje dar koji omogućava mojem srcu da govori. Kad sam plav ili ljut, zbunjen ili izgubljen, stavljam olovku na papir ili prste na tipkovnicu, tako čujem svoj glas. Moja razmišljajuća glava pravi pauzu i osjećam da srce može izdahnuti i reći „Ovako je. Razmišljanje je vrlo dobro za praktične svakodnevne stvari. Ali osjećajući da ćete jedino tako moći sprijateljiti se s tim emotivnim stvorenjima koji trče okolo ”.
Prije sam vjerovao da moja potreba da budem sama proizlazi iz nesigurnosti. A bila sam nesigurna osoba. Osjećao bih se nelagodno i ‘manje nego’ u društvu drugih. Činilo se da svi toliko dobro poznaju sebe, svoje umove. Svoje uopće nisam poznavao, pa su me prevladavajući vjetrovi gurnuli i povukli. Tek sada vidim da je moja nesigurnost pokušavala raditi za mene, potičući me da se vratim korak unatrag u sebe, kako bih se bolje čuo, prije nego što sam ponovo otvorio vrata da pustim druge.
Zahvaljujući sigurnom prostoru za savjetovanje i nježnom nagovaranju vještog savjetnika, sada prolazim kroz preobrazbu svog života. Možda suptilna stvar iz perspektive promatrača - moji vam prijatelji mogu reći da se čini da se ništa nije promijenilo. Ali bili bi u krivu - 30 godina programiranja ne poništava se preko noći. Ali putovanje unutra? Onu koju ne mogu vidjeti? O moj, mjesta koja me vodi! Najveće putovanje u mom životu. Vidjet ću vas sve kad sletim.
Putovanje
Napisala Mary Oliver
Jednog ste dana napokon znali
što ste morali učiniti i započeli,
iako glasovi oko vas
nastavila vikati
njihov loš savjet -
iako cijela kuća
počeo drhtati
a ti si osjetio stari tegljač
na gležnjevima.
'Popravi moj život!'
svaki je glas plakao.
Ali niste stali.
Znali ste što morate učiniti,
premda je vjetar gnjavio
svojim ukočenim prstima
u samim temeljima,
iako njihova melankolija
bilo strašno.
Bilo je već kasno
dosta i divlje noći,
a cesta puna pala
grane i kamenje.
Ali malo po malo,
dok ste im ostavljali glas,
zvijezde su počele gorjeti
kroz plahte oblaka,
i začuo se novi glas
koje polako
prepoznati kao vlastiti,
to vam je pravilo društvo
dok ste koračali sve dublje i dublje
u svijet,
odlučan učiniti
jedino što si mogao učiniti -
odlučan u štednji
jedini život koji si mogao spasiti.
Autorska prava © 2016 · Četrdeset i sve poslije
