Zašto se društveni mediji i naša samopoštovanje / identitet 'međusobno ne isključuju'.

VAŽNA NAPOMENA: Ovo je repost iz moje knjige izvorni blog, ali pomislio sam od nedavno, ovo je lijep podsjetnik jer se možemo umotati u svijet društvenih medija (Ne, nisam ja neoriginalan, već pokušavam podsjetiti ljude na ovu važnu temu ... u redu, idem na budi tih i uživaj)

Podignite ruku ako ste ikada koristili nešto od sljedećeg: Snapchat, Facebook, Yik Yak, YouTube, Twitter ili Tumblr.

Ako ste za to podigli ruku, možete li ponovno podići ruku ako to provjeravate barem jednom dnevno?

Još jednom, još jednom podignite ruku i budi iskren - Jeste li se na bilo kojoj od ovih platformi uspoređivali negativno ili pozitivno s nekim drugim ili smatrate da biste trebali više raditi sa svojim životom?

Podigao sam ruku na sve troje (i imam osjećaj da su to učinili i oni koji su ovo pročitali). Priznajte - svi smo koristili jedan ili drugi oblik društvenih mreža, to je dio naše kulture, a kako godine prolaze, siguran sam da će mjesto u našoj kulturi biti zacementirano (ako već nije). U proteklom desetljeću, naši su se životi promijenili dodavanjem ovih platformi koje su postale ogroman dio naše svakodnevice i mislim da to ne znamo ili ne odlučujemo to priznati. Da budem sasvim iskren, priznat ću da mi je čudno ako bih išao jedan dan bez provjere svog Instagrama ili Facebooka.

Ali kakve veze učestalost koliko koristimo društvenim mrežama ili ukupna prisutnost društvenih medija imaju veze s našom vlastitom vrijednošću i identitetom?

Odgovor - puno više od onoga što većina ljudi misli. Mnoge psihološke studije i članci poput jednog pronađenog u Psihologija danas dođite do zaključka da se '... identitet sebe dobiva na dva načina kroz samosvijest i promatranje drugih.' Svijet društvenih medija usko je povezan s ovom idejom, kao i veći dio interakcije koju dobivamo s Facebooka, YouTubea i Twittera - promatranje, viđenje drugih kako čine ovo ili ono što rade.

Sad sam jedan od onih 'strašnih milenijalaca', tako da sam se prilično navikao na svoje opsežno i beskorisno znanje o tome tko prati koga, tko je Instamodel ili koja je slavna osoba dobila milijun tweetova. Iako sam bio izložen većini toga, nisam nužno odrastao s njim, pa se postavlja još jedno pitanje - što je s djecom generacije Z? Mislim, to su djeca i tinejdžeri koji su praktički odrasli s tim (nadimak njihove generacije čak se naziva i 'Generacija').

Tvrdim da su društveni mediji koji su prisutni u njihovim životima ključni igrač u oblikovanju kako reagiraju na događaje, gledaju na sebe i komuniciraju s drugima. Zapravo NPR-ova emisija Jutarnje izdanje ugostila je istraživača društvenih znanosti Shankara Vedantama kako bi konkretno razgovarala o znanosti koja stoji iza nje i o tome kako ona izravno utječe i na djecu i na tinejdžere. Vedantam je otkrio da iako djeca, tinejdžeri i mladi odrasli ne smatraju društvenim mrežama ogroman dio svog života, troškovi toga mogu biti štetni jer '... gledanje popularnih slika ... proizvelo je veću aktivaciju u nagradnim centrima mozga'. (Vedantam, 2016.).

Ovaj centar za nagrađivanje u našem mozgu često je potaknut našom proširenom upotrebom društvenih mreža. To može dovesti do traženja provjere broja lajkova, sljedbenika ili retweeta koje dobijemo, a ako ne dobijemo dovoljno, počinjemo osjećati da se ne mjerimo. Manipulira se većim dijelom onoga što mi i drugi korisnici stavljamo na naše stranice. Iako ta djevojka može izgledati kao da ima sve što želi ili onaj tip koji se čini kao da je umješan, tajanstveni cool rocker, sve je to u stvarnosti samo filtar - oni su ljudi, griješe poput vas i mene. Ali mi to ne znamo - vidimo samo ono što je unutar tog okvira, pa nas to često može dovesti do osjećaja ljubomore ili usporedbe i postaje gadan ciklus objavljivanja, lajkanja i usporedbe.

Iako sam to možda oblikovao na način na koji vam kažem - „BUDITE POSTOJINAC I ZAKLETITE SE ZLA KOJE ZVAM SOCIJALNI MEDIJI ZATO ŠTO VAS POTPUNO FRAGMENTIRAM!“, Priznajem da su društveni mediji izvrstan način povezivanja s drugima koje biste mogli nikada nisu imali priliku upoznati se, naučiti dragocjene informacije i podijeliti mnoštvo ideja. No, bez obzira na to kako se osjećate prema njemu - glupo je ne priznati činjenicu da ona ima ulogu u oblikovanju našeg osjećaja prema ljudima, mjestima, pa čak i prema sebi, bilo pozitivno ili negativno.

'Ali sada kažete isto!' Ne, nisam. Rekao sam da se međusobno ne isključuju i da kao i sve na svijetu ima prednosti i nedostatke. Kao i kod dijeta, kupovine ili pijenja s prijateljima, uvijek postoji zdrav medij. Znajte kada treba odložiti telefon i usredotočite se na druge stvari. Pokažite svojoj djeci ili tinejdžerskom rođaku da je za njih toliko više od onih dvanaest lajkova na toj fotografiji banane. Poštujte da one poznate ličnosti ili ličnosti koje ovo imaju kao život nisu savršeni kao ono na što vodi filtar ili okvir.

Mislim da jednom kad prepoznamo da možemo podučavati druge i sebe da nagon za ugodom drugima na društvenim mrežama na kraju nije važan, može nam pomoći da povratimo svoju vrijednost i identitet. Mislim da su društveni mediji izvrsni (koristim WordPress pobogu, jer volim čitati ono što svi imaju reći!). Ali, vrlo je važno shvatiti da broj sljedbenika ili lajkova na nekom kul selfieju nikad ne bi trebao definirati tko smo. Da, živimo u sve tehnološkom svijetu, ali nikada ne dopustite da vas to definira - dopustite da VI definirate VAS.

Sam.

Izjava o odricanju odgovornosti: Ovo je moje mišljenje i nije napad na nikoga, više promatranje, i to je kako se osjećam. Shvaćam da se neki ljudi možda ne slažu sa mnom i to je u redu, ali osjećat ću kako se ja osjećam, a vi ćete osjećati kako se osjećate. Ne slažemo se? Super! To je priroda ljudi

Izvori (želite znati više? Pročitajte ove članke koje sam spomenuo! Svaka čast ovim pametnjakovićima!):

https://www.psychologytoday.com/blog/the-power-prime/201107/technology-is-technology-stealing-our-self-identities

http://www.npr.org/2016/08/09/489284038/researchers-study-effects-of-social-media-on-young-minds

zašto me toliko voliš citati