Kapi u kantu
Danas pišem o nečemu što mi je, moram priznati, vjerojatno nanijelo više duhovne boli i agonije nego gotovo bilo što drugo u cijelom mom životu. Danas ću pisati o darivanju. Uvijek sam bio škrt sa MOJIM novcem. Nisam vjerno davao crkvi.
Ovo što pišem zapravo nije o tome, iako se upleće u tu temu za koju nitko od nas zapravo ne voli čuti. Davanje crkvi ilustracija je, primjer i obrazac za naš život. To je samo početak Boga koji iz mog stiska poput Scroogea izvlači dio onoga što me blagoslovio.
Vidim da ljudi daju svake godine dok zvonim na zvono Vojske spasa. Neki ljudi hrle u Wally World zastajući na sekunde kako bi ispraznili kusur iz džepova. Drugi se zaustave i kopaju po torbicama da nešto padne u kantu. Mnogi ljudi predaju dolar djetetu i puste ga da strpa novac u utor.
No, postoji nekoliko ljudi koji iz automobila izlaze s gotovinom u ruci, nasmiješeni dok prelaze parkiralište praveći pčelarsku liniju do kante. Očito znaju nešto što ja ne znam. Vidite radost na njihovom licu dok trpaju novčanice kroz rupu na poklopcu kante. Danas kante imaju poklopce. Prije mnogo godina bili su otvoreni i novac je samo ubačen unutra, ali neki su ljudi krali iz kanta. Naježim se kad pomislim da bi to netko mogao učiniti.
Mogu dati novac i trebao bih dati novac. Učim se rastati od toga i mogu vam reći da neću biti gladna. Kad biste mogli vidjeti veličinu mog želuca i borbu da se uklopim u moju odjeću, imali biste dokaz za to. Moram to prestati nazivati davanjem. Mogu dati i odšetati. Ono što dajem još uvijek vrijedi onome kome sam ga dao.
Čini li to puno za mene? Možda malo. Može li više? Apsolutno. Volio bih imati tu radost koju vidim od onih nekoliko ljudi koji su uzbuđeni strpati nekoliko novčanica u kantu. Učim kako to raditi.
2. Korinćanima 9: 7 Morate odlučiti u svom srcu koliko ćete dati. I ne dajte nevoljko ili kao odgovor na pritisak. 'Jer Bog voli osobu koja daje veselo.'
Nadamo se da kada dajemo svojoj crkvi, naša crkva daje zajednici. Postoje operativni troškovi za svaku crkvu, ali crkva se mora dati drugima kako nam Biblija zapovijeda. Naša crkva čini nekoliko stvari kao služenje zajednici. Jedna od tih stvari je davanje besplatne izmjene ulja stotinama obitelji koje si ih ne mogu priuštiti nekoliko puta godišnje. Dajući od članova crkve sredstva koja.
No, potrebno je još davanja. Čitava hrpa ljudi ustaje u subotu ujutro i sastaje se na crkvenom parkiralištu noseći svoje grubije i prljava radeći posao. Daju svoje vrijeme. U hrpi nema kiselog lica. Čak i s posjekotinama i modricama koje uvijek uspijem steći u bilo kojem automobilskom pothvatu, sretan sam što nisam u mogućnosti dati im vremena.
OK, rekao sam ranije da to moram prestati nazivati davanjem. Evo gdje to radim. Riječ je dijeljenje. Dijeleći sebe, puno je jasnije da ne dajem i ne odlazim i nadam se da je netko drugi dobar upravitelj onoga što se daje. Ulažem sebe. Ja sam dio upravljanja tim darom. Vidim što davanje može učiniti ne samo bacanjem novca u košaricu ili kantu. Ja sam dio putovanja, a ne promatrač tijekom puta.
Izaija 58: 6 „Ne, ovo je vrsta posta koju želim: Oslobodite one koji su nepravedno zatvoreni, olakšajte teret onima koji rade za vas. Pustite potlačene da se oslobode i uklonite lance koji vežu ljude.
7. Podijelite hranu s gladnima i pružite utočište beskućnicima. Dajte odjeću onima koji ih trebaju i ne skrivajte se od rodbine koja treba vašu pomoć. '
Ova vrsta darivanja zahtijeva interakciju i ulaganje. Moram biti dio rješenja za povrede i borbe drugih. Moram osjetiti ono što oni osjećaju. Kad Bog na njih baci svoju radost, pokrit će i mene time. Moram izbaciti iz glave da je to kad dajem strogo financijska transakcija. Ono što dijelim je često novac, ali moram se rastati i od svog vremena. Ponekad je to teže nego odvojiti me od svog novca. Odvojiti vrijeme za poštivanje Božjih zapovijedi u korist drugih je velika stvar. Kad podijelim sebe, neizbježno ću, nesumnjivo, biti obilato nagrađen onim što mi treba da nastavim dijeliti.
NE idem u crkvu da se ispunim. Ako mi je to cilj, onda ću biti razočaran u cijeloj kalvariji. Moram se podijeliti s drugima dok se posvećujem činiti ono što Bog želi. U tome ima radosti.
Izaija 58: 8 „Tada će vaše spasenje doći kao zora i vaše će rane brzo zacijeliti. Vaša pobožnost vodit će vas naprijed, a slava Gospodnja zaštitit će vas s leđa. 9 Tada, kad nazovete, Gospodin će se odazvati. 'Da, ovdje sam', brzo će odgovoriti. “Ukloni teški jaram ugnjetavanja. Prestanite pokazivati prstom i širiti opake glasine! 10 Nahrani gladne i pomozi onima koji su u nevolji. Tada će vaše svjetlo zasjati iz tame, a tama oko vas bit će sjajna poput podneva. 11 Gospodin će vas neprestano voditi, davati vam vodu kad se osušite i vraćati snagu. Bit ćete poput dobro napojenog vrta, poput izvora koji neprestano teče. 12 Neki od vas obnovit će puste ruševine svojih gradova. Tada ćete biti poznati kao obnovitelj zidova
i obnovitelj domova. '
Dijeljenje mi nije lako. Egocentričan sam i želim ono što je najbolje za mene, ali ipak ne uspijevam vidjeti što ako je najbolje za mene kada su u pitanju moji postupci. Sklon sam raditi stvari koje nisu tako sjajne. Kad slijedim Boga i pustim svoje druge idole, svoje vrijeme, svoj novac, svoj ego, Bog mi daje ono što je najbolje za mene i mogu doživjeti radost jer ono što 'posjedujem' pada u kantu velikodušnosti.
